Nesigurni poslovi, niske plate i rastući troškovi života ne smeju postati sudbina nove generacije radnika, ističe Međunarodna konfederacija sindikata. Više od 16 miliona ljudi u Evropi danas živi u siromaštvu uprkos svom radu, ukazuje evropska sindikalna centrala
Ovog 7. oktobra, na Svetski dan dostojanstvenog rada, sindikati stavljaju mlade radnike u središte svojih zahteva za dostojanstvenim poslovima, platama koje omogućavaju pristojan život, sigurnim zaposlenjem i poštovanjem radničkih prava, saopštila je Međunarodna konfederacija sindikata.
Mladi ljudi širom sveta mobilisali su se tokom protekle godine radi promena, saopštila je MKS. “Uprkos različitim političkim, društvenim i ekonomskim okolnostima, mnogi dele iste brige: visoku stopu nezaposlenosti mladih, niske plate, nesigurne uslove rada i krizu troškova života koja sve više otežava izgradnju dostojanstvenog života”.
Svetska sindikalna centrala ukazuje da mladi zahtevaju da učestvuju u donošenju odluka koje oblikuju njihove živote, što je sasvim u duhu zahteva da se čuje glas radnih ljudi, što je fokusu kampanje MKS-a „Borba za demokratiju”.

„Mladi radnici nam jasno poručuju da postojeće stanje ne donosi budućnost kakvu zaslužuju. Nesigurni poslovi, niske plate i rastući troškovi života ne smeju postati norma za novu generaciju radnika. Sindikati moraju stvoriti prostor da se mladi radnici organizuju, preuzmu vođstvo i učine da se njihov glas čuje. Njihova borba za dostojanstven rad ujedno je i borba za demokratsku budućnost”, izjavio je generalni sekretar MKS-a Luk Triangl.
Kvalitetni poslovi za konkurentniju Evropu
Povodom Svetskog dana dostojanstvenog rada, evropski sindikati ukazuju da je podizanje kvaliteta radnih mesta od ključnog značaja kako za povećanje konkurentnosti Evrope, tako i za poboljšanje života radnika.
Evropska konfederacija sindikata navodi da se Evropska komisija priprema za pokretanje inicijative za donošenje Akta o kvalitetnim radnim mestima, i podseća da je u svom govoru o stanju Unije predsednica Komisije Ursula fon der Lajen obećala da će taj akt biti predstavljen pre kraja godine.
Najbogatijih 12 kao polovina čovečanstva
„Istraživanja pokazuju da su glavni uzroci problema sa konkurentnošću Evrope – nedostatak radne snage, nedostatak veština i nizak nivo investicija – usko povezani sa kvalitetom radnih mesta. Širom Evropske unije industrije koje se suočavaju sa najvećim poteškoćama u zapošljavanju radnika isplaćuju u proseku 9% niže zarade u odnosu na one koje su najmanje pogođene nedostatkom radne snage“, navodi EKS. U saopštenju se dodaje da samo evropskih 39,5% radnika ima mogućnost učešća u obukama, što je znatno ispod cilja EU od 60%. Rešavanju tog problema doprinosi kolektivno pregovaranje s obzirom na to da 66% sporazuma uključuje pravo na obuku.
Ulaganja u istraživanje i razvoj veća su u zemljama sa snažnim pravima radnika na učešće u odlučivanju, a najniža tamo gde su ta prava slaba. Zbog toga EKS i nacionalni sindikati obeležavaju Svetski dan dostojanstvenog rada pozivajući evropske vlade da podrže predloženi pravni akt koji će doneti stvarne pozitivne promene za radnike. To je moguće ostvariti uvođenjem obavezujućih zakonskih odredbi u primeni veštačke inteligencija i algoritamskog upravljanja radom, kao i u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu. Takođe su neophodna obavezujuće norme za zaštitu prava radnika u lancima podizvođača i prilikom posredovanja u zapošljavanju. Zakonima treba obezbediti pravednost tranzicije i jačanje uloge socijalnih partnera.
„Više od 16 miliona ljudi u Evropi danas živi u siromaštvu uprkos tome što rade, a razlog su niske zarade. Većina radnika ne prolazi nikakvu obuku. Neuređena veštačka inteligencija lišila je radnike autonomije i ugrožava njihova radna mesta. Stres, sagorevanje na poslu i drugi psihosocijalni rizici štete zdravlju radnika, a ne postoji poseban zakon EU koji bi ih sprečio. Netransparentni lanci podizvođača omogućavaju kriminalnim grupama da uskraćuju zarade i izbegavaju plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje, dok su radnici na kraju tih dugih lanaca najizloženiji nesrećama na radu“, izjavila je Ester Linč, generalna sekretarka EKS-a.
Evropska sindikalna centrala da je sasvim jasno da Zakon o kvalitetnim radnim mestima mora da sadrži obavezujuće norme, a ne samo smernice koje će nesavesni poslodavci ignorisati. Poboljšanje kvaliteta radnih mesta donelo bi obostranu korist. Time se ne bi samo poboljšali životi zaposlenih, već bi se povećala i konkurentnost evropskih kompanija, jer bi one raspolagale visokokvalifikovanom i motivisanom radnom snagom.
Istorijat i definicija dostojanstvenog rada
Svetski dan dostojanstvenog rada pokrenut je 2008. godine na inicijativu Međunarodne konfederacije sindikata. Od tada se svake godine obeležava 7. oktobra širom sveta.
U zvaničnim međunarodnim dokumentima dostojanstveni rad (decent work) primarno se definiše prema standardima Međunarodne organizacije rada (MOR) kao „produktivan rad muškaraca i žena u uslovima slobode, jednakosti, bezbednosti i ljudskog dostojanstva“. Tako ga je 1999. godine, na 87. zasedanju MOR-a, koncipirao tadašnji generalni direktor ove najstarije specijalizovane agencije UN Huan Somavija, u svom istorijskom izveštaju „Dostojanstveni rad“. Somavija je prepoznao da globalizacija i ekonomske promene krajem 20. veka donose sve veću nesigurnost za radne ljude. Njegov cilj je bio da stvori jedinstvenu, lako razumljivu i snažnu krilaticu koja će spojiti ekonomske ciljeve (zapošljavanje) sa socijalnim ciljevima (ljudska prava, zaštita i dostojanstvo).

Od te 1999. do danas, smatra se da dostojanstveni rad podrazumeva da zaposlenje ne treba da omogući samo puko preživljavanje, već i kvalitet života, lični razvoj i socijalnu integraciju. Prema agendi MOR-a, koncept dostojanstvenog rada detaljnije se razrađuje kroz četiri ravnopravna i povezana stuba:
1. Otvaranje radnih mesta i zapošljavanje, koje podrazumeva produktivan rad koji donosi pravičnu zaradu.
2. Poštovanje međunarodnih standarda rada, što uključuje slobodu udruživanja, kolektivno pregovaranje, eliminaciju prinudnog i dečjeg rada, kao i ukidanje diskriminacije.
3. Garantovanje bezbednih i zdravih uslova rada, adekvatnog radnog vremena, kao i socijalne sigurnosti za radnike i njihove porodice u slučaju bolesti, invaliditeta ili starosti.
4. Sloboda radnika da izraze svoje stavove, sindikalno se organizuju i ravnopravno učestvuju u donošenju odluka koje utiču na njihove živote kroz socijalni dijalog između vlada, poslodavaca i sindikata.
Nabrojane temeljne pretpostavke dostojanstvenog rada veoma koncizno i jasno objašnjavaju zašto su UN 2015. godine u globalne ciljeve održivog razvoja (Agenda 2030) uvrstile inkluzivni i održivi ekonomski rast, punu i produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve. Tako je nastao Cilj održivog razvoja 8 pod nazivom „Dostojanstven rad i ekonomski rast“. UN su time poslale jasnu poruku: ekonomski rast koji ne stvara dostojanstvene poslove je neodrživ i štetan.
I Evropska unija naglašava pravo na dostojanstven rad u svojoj Povelji o temeljnim pravima (Charter of Fundamental Rights of the European Union). Ovaj pravno obavezujući dokument, koji objedinjuje sva lična, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava građana Evropske unije, definiše pravo svakog radnika na radne uslove koji poštuju njegovo zdravlje, bezbednost i dostojanstvo.
Dostojanstven rad u Srbiji?
Zakonodavstvo Srbije primenjuje standarde MOR-a direktno i indirektno. Podsetimo da član 1. Zakona o radu eksplicitno naglašava da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Domaćim zakonima su zabranjeni prinudni rad i diskriminacija, zaposlenima se garantuje jednaka zarada za isti rad, kao i pravo na godišnji odmor, socijalnu i zdravstvenu zaštitu itd. Dominantni politički diskurs u Srbiji poslednjih desetak godina neumorno lansira tvrdnje o istorijskom napretku („ekonomski tigar“, „najbrže rastuća ekonomija“, „lider regiona“, „skok u budućnost“…). Istovremeno, zvanična državna statistika slavi istorijski niske stope nezaposlenosti u Srbiji.

Nasuprot „zvaničnoj verziji“ i hvalospevima vlasti, nezavisna istraživanja civilnog sektora otkrivaju „tamnu stranu“ – cvetanje korupcije, visok procenat radnog siromaštva, rad na crno, eksploataciju dece i pravnu nezaštićenost radnika. U senci dežurne političke demagogije krije se poražavajuća sociološka anomalija: fenomen siromašnih radnika (working poor). Vidi se to i u podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) i agencija UN-a: u Srbiji je čak 19,6 odsto građana u riziku od siromaštva, dok preko 122.000 dece živi u apsolutnoj bedi, nemajući dovoljno ni za osnovne životne potrebe (RZS, UNICEF). Kada prag rizika za jednočlano domaćinstvo iznosi skromnih 45.674 dinara, matematika preživljavanja postaje nemoguća misija za stotine hiljada radnika na „minimalcu“ ili onih zarobljenih u sivoj ekonomiji i prekarnim ugovorima.
Dolazimo do paradoksa koji ruši samu suštinu pomenutog koncepta MOR-a: ako čovek radi puno radno vreme od 40 sati (i više) nedeljno, a od svoje plate ne može da plati grejanje i prehrani porodicu, taj rad gubi svoj ekonomski smisao i postaje puki instrument eksploatacije. To više nije statistički problem, već duboka socijalna nepravda koja, rečima čuvenog indijskog filozofa, ekonomiste i nobelovca Amartje Sena, „predstavlja direktnu povredu ljudskog dostojanstva“.
Za kraj citirajmo i ništa manje upečatljivu misao našeg poznatog sociologa rada i istraživača Srećka Mihailovića: „Kod nas se dostojanstvo rada predugo žrtvovalo na oltaru tranzicije. Kada radnika svedete na status pukog preživljavanja i stalnog straha od otkaza, vi niste reformisali tržište rada – vi ste ugasili radničko dostojanstvo.“
Priredio S. R.




































