Nacionalna konferencija u okviru projekta “Mind the GAP! Joint actions of workers’ organizations for bridging the gender pay gap’’ održana je u terminu od 23. 01 do 25.01. 2025 godine.
Prvi deo konferencije je održan online putem aplikacije ZOOM. Sastanku su prisutvovali predstavnici Granskog sindikata uprave, pravosuđa, odbrane i policije Nezavisnost kao i predstavnice Sekcije žena UGS Nezavisnost. Prisustvovalo je 20 učesnika kao i ekspert na projektu. Učesnicima je prezentovana osnovna ideja projekta, razlozi za donošenje directive 2023/970 ‘’Transpaqrentnost zarada’’ kao i dostignuti standardi u Evropskoj uniji na polju ravnopravnosti zarada i rodnoj jednakosti. Prikazani su statistički podaci o razlikama u primanjima muškaraca i žena na području različitih članica EU. Osim plata ukazano je i na druge aspekte koje definiše Direktiva a kojima se pre svega afirmiše princip jednake zarade za isti posao koji se obavlja u okviru jednog preduzeća pa i na nivou delatnosti.
Na osnovu Priručnika koji je proistekao iz prethodnih aktivnosti eksperata u okviru projekta prezentovani su važni podaci koji oslikavaju stanje u zemljama koje su učesnice ovog projekta. Ukazano je na razloge postojećeg rodnog jaza u zaradama kao i različitosti koje postoje u samim članicama EU.
Izneti su i podaci o prosečnim zaradama u okviru EU kao i među državama koji su kandidati za članstvo u EU. Posebno je analizirana i situacija na području zapadnog Balkana gde se nalazi Republika Srbija. Komparativne metode u odnosu na države koje su imale slične istorijske, kulturološke i ekonomske sličnosti najslikovitije ukazuju na produbljene razlike naročito između onih koje su postale članice EU i zemalja kandidata. Primena Direktive u zemljama EU kao i njen uticaj na zakonodavstvo zemalja kandidata predstavljaju veliki izazov a ujedno i obavezu svih strana. Odredbe ove Direktive moraju da budu sastavni deo svih oblika pregovora na različitim nivoima jer do ulaska Republike Srbije u članstvo EU ne postoji obaveza poslodavaca. Čak i u slučajevima kada postoje nekakve obaveze kao kod prava na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor postoje nepremostivi problemi u implementaciji tih prava.
Poseban okvir i poteškoću kod primene odredbi Direktive o transparentnosti zarada predstavlja i restriktivni uticaj sistemskih propisa kao što su Zakon o budžetu i Zakona o budžetskom sistemu koji suspenduju sve druge propise ukoliko nema obezbeđenih sredstava za tekuću godinu.
U okviru diskusije izneti su konkretni slučajevi i primeri koji pokazuju na uzroke jaza u zaradama između polova i različitih grupa zaposlenih.
Drugi deo konferencije je održan 24.01.2025 godine u Vrnjačkoj Banji u hotelu “Fontana“. Sastanku su pored nacionalnog eksperta učestvovali i predstavnici GS UPOIP NEZAVISNOST kao i Sekcije žena UGS NEZAVISNOST, ukupno 21 učesnik. Ovaj deo konferencije je bio posvećen konkretnim aktivnostima u postupku pregovaranja i mogućnostima za implementaciju odredbi Direktive EU 2023/970 o transparentnosti zarada. Učesnici konferencije su pretežno žene koje su i sindikalni predstavnici u svojim preduzećima pa je i iskustvo koje imaju bilo od značaja .
Ono što je karakteristično za Republiku Srbiju jeste nepostojanje Opšteg kolektivnog ugovora koji je istekao pre deset godina. Zakonom o radu iz 2014-te godine predviđeno je prošireno dejstvo kolektivnih ugovora uz visok stepen neophodne reprezentativnosti za same poslodavce čime se značajno otežava proces kolektivnog pregovaranja. Od 15 potpisanih kolektivnih ugovora na sektorskom nivou 12 je sklopljeno u javnom sektoru a samo tri u privatnom.
U javnom sektoru, zaključeni su posebni kolektivni ugovori za gotovo sve grane, dok u privatnom sektoru dva od ukupno tri zaključena posebna kolektivna ugovora imaju prošireno dejstvo. Ono što zabrinjava je činjenica da se kako u javnom, tako i u privatnom sektoru ne pregovara o visini zarade, naknade zarade i drugih primanja. Drugim rečima, posebni kolektivni ugovori u javnom sektoru nemaju tarifni deo, tačnije Vlada Republike Srbije neposredno kroz zakonske i podzakonske akte utvrđuje visinu plate. Stoga se kolektivno pregovaranje u javnom sektoru često vezuje za pregovore oko toplog obroka, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, osnova za godišnji odmor, plaćenog i neplaćenog odsustva. Na ovaj način je opseg kolektivnog pregovaranja jako sužen, naročito u situaciji kada država nema sluha za bilo kakve finansijske izdatke vezane za povećanja plate i drugih materijalnih davanja.
Odredbe kolektivnih ugovora koji se odnose na zarade predstavljaju jedan od ključnih mehanizama za ostvarivanje standarda dostojanstvenog rada, u prvom redu na ostvarivanje prava na adekvatne zarade. Utvrđivanje zarada kroz kolektivno pregovaranje treba da doprinese inkluzivnom i delotvornom upravljanju radom kroz:
1) utvrđivanje najniže zarade i standardizovanje zarada korišćenjem jasnih principa za njihovo povećanje;
2) usklađivanje sa minimalnom zaradom;
3) smanjivanje nejednakosti u zaradama;
4) operacionalizaciju jednake zarade za rad jednake vrednosti;
5) regulisanje zarade za različite ugovore;
6) povezivanje rasta zarada sa produktivnošću.
Važeći kolektivni ugovori ne sadrže odredbe o zaštiti posebnih kategorija zaposlenih, pre svega, trudnica, maloletnika i starijih radnika. Ova materija je regulisana Zakonom o radu i posebnim zakonima. Nažalost, ni zaštita materinstva i porodiljsko odsustvo, kao posebno osetljiva pitanja nisu sastavni deo kolektivnih ugovora, već su uređeni zakonom. Ovde je od posebnog značaja Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom , kojim je utvrđen postupak ostvarivanja prava na naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta.
U skladu sa opštim principima radnog prava, ovo dalje znači da se kolektivnim ugovorom niže pravne snage mogu regulisati ona pitanja koja su regulisana zakonom i/ili kolektivnim ugovorom više pravne snage, samo na način koji je povoljniji po radnika. Ukoliko se na nekog radnika može primeniti više kolektivnih ugovora istovremeno, uvek će se primeniti onaj kojim je konkretno pitanje regulisano na najpovoljniji način.
U skladu sa aktuelnim stanjem prezentovane su mogućnosti pregovora na različitim nivoima od preduzeća do nacionalnog nivoa. Stim u vezi razmatrane su i različite tehnike pregovora kao i mogućnosti samih sindikata koji vode pregovore. Kao ilustracija korišćeni su i najaktuelniji primeri pregovora sindikata prosvete koji su doveli do konkretnih rezultata a tiču se utvrđivanja nivoa početnih zarada u obrazovanju.
Ono što otvara prostor za optimizam jeste obavezujuća primena Direktive u zemljama EU i multinacionalnim kompanijama koje su osnovane u zemljama članicama. U poslednjih nekoliko godina kompanije sa područja EU koje posluju u Republici Srbiji sve češće primenjuju pravne tekovine i usvojene propise i na zaposlene u Republici Srbiji. U tom smislu se otvaraju mogućnosti za kolektivnim pregovaranjem na nivou poslodavca u koje bi moglo da afirmiše i odredbe Direktive o transparentnosti zarada a time i doprinese smanjenju rodnog jaza u zaradama i u Republici Srbiji.
Poseban izazov će biti primena Direktive u javnoj upravi gde je ujedno i Republika Srbija jedini poslodavac. Pomenuta budžetska ograničenja ne daju puno prostora za povećanjem zarada putem pregovora a time i smanjenju postojećih razlika i rodnog jaza u platama.
U okviru seminara organizovan je i praktičan rad po grupama u kojem su se na nivou različitih delatnosti formirali pregovarački timovi koji su koncipirali svoje zahteve i ciljeve koji bi činili deo kolektivnog ugovora za te delatnosti. Nakon prezentacije tih zahteva napravljena je evaluacija postignutih rezultata.
Na kraju je konstatovano da je u cilju efikasnije primene i implementacije ove Direktive neophodan kontinuirani proces informisanja predstavnika sindikata kao i razmena iskustva na međunarodnom nivou posebno između predstavnika sindikata sa područja EU i iz zemalja koje su kandidati za članstvo.
U Kragujevcu 30.01.2025 god Nacionalni ekspert za projekat ‘’GAP’’
Adv. Novica Jovanović