Maja Sever: “Političarima koji su na vlasti u Srbiji, iz Evropske unije nisu ni do sada ništa mogli nametnuti, a nakon ovih izbora vjerojatno će moći još manje.”
Ukoliko se u godini koja je na izmaku osvrnemo na stanje medijskih sloboda u Srbiji nailazimo na podatak iz izveštaja “Reporteri bez granica” koji kaže da je Srbija jedina u regionu pala po indeksu slobode medija, dok ostale države na Balkanu napreduju po tom pitanju. Srbija je pala 12 mesta u odnosu na 2022. godinu, i sada je 91. zemlja na svetu po indeksu slobode medija. Od zemalja regiona, na listi najbolje mesto zauzima Severna Makedonija (38), zatim Crna Gora (39), a slede Hrvatska (42), Slovenija (50), Rumunija (53), Kosovo (56), Bosna i Hercegovina (64), Bugarska (71) i Albanija (96).
Mediji i medijske slobode su sve niže na listi prioriteta za Brisel, kaže za KUMU Maja Sever, predsednica Evropske federacije novinara i predsednica Sindikata novinara Hrvatske, sa kojom smo razgovarali o stanju u medijima u Hrvatskoj i Srbiji, evropskom Zakonu o slobodi medija, političkim pritiscima, sindikalnom organizovanju.
U medijima ste već govorili o trenutku kada je Hrvatska bila pred ulaskom u EU i okarakterisali ste to kao period „najbolji za novinarstvo“, šta je tada bilo drugačije u odnosu na danas?
Ni tada nije bilo sjajno, ali tada su se ljudi na vlasti trudili ispuniti zahtjeve koje je pred nas postavila EU u pristupnom periodu i pregovorima, morali smo uljepšati stvarnost pa su i novinari udahnuli malo slobode. Trebalo je dokazati da Hrvatska može u društvo demokratskih zemalja, a i pluralizam medija i sloboda izražavanja dio su konkretnih zahtjeva koje smo morali ispuniti. Možemo reći da od samog ulaska u EU neovisnost i snaga regulatornog tijela, javnih medijskih servisa i pluralizma medija samo polako klizi prema natrag. Jer vrlo brzo su oni kojima je u interesu da zarobljavaju medije shvatili da Europa zapravo nema mehanizme da članice prisili da poštuju vrijednosti koje Europa zagovara.
Da li sve to znači, u kontekstu stanja medijskih sloboda u Srbiji, da ne postoji i neće postojati dovoljan pritisak iz Brisela?
Bojim se da je i sama Europa puno slabija u odnosu na vrijeme kad je Hrvatska ulazila u Uniju. Uz to, političarima koji su na vlasti u Srbiji nisu mogli ni do sada ništa nametnuti, a nakon ovih izbora vjerojatno će moći još manje. Puno je tu uloga u igri, ratovi koji nisu tako daleko, rast populizma, zato stanje u medijima, sloboda medija i slično, daleko su na repu interesa u ovom trenutku.
Da li možemo očekivati pozitivan pomak nakon usvajanja evropskog Zakona o slobodi medija, koji je u pripremi? Koja su očekivanja u tom kontekstu?
EMFA je dobar okvir, ideja jest da se odgovori na rastuću zabrinutost zbog pritiska na medije, slabljenje javnih medijskih servisa, širenja propagande i dezinformacija, te da se nacionalne članice obavežu da osiguraju medijski pluralizam i zaštite medije od državnog, političkog, ekonomskog ili privatnog uplitanja u njihov rad. Zakonom se uspostavljaju zaštitne mjere protiv miješanja države u uredničke odluke, uspostavlja okvir za transparentnost vlasništva nad medijima i dodjele državnog novca pružaocima medijskih usluga, i jača okvir za neovisnost uređivanja i financiranja javnih medijskih servisa. Opet je zadnji korak u rukama vlasti na nacionalnoj razini pa ne možemo znati koliko će biti učinkovit. Baš u vrijeme kada su vođeni završni dogovori o EMFA u Slovačkoj vlada i parlament su odlučili za 30 posto srezati prihode javne radio televizije i time opasno ugroziti njihov rad.
Kada ste govorili o javnim servisima i njihovoj važnosti, rekli ste da „u svakom medijskom okruženju javni servis treba biti stub koji će pomoći i ostalim medijima da se razvijaju i jačaju svoj slobodni rad“, da li je to u praksi tako? Da li je HRT sinonim za slobodan rad?
Pa, i nije, ali za to se borimo. Upravo HRT bi u našem medijskom prostoru to trebao biti, imamo koliko-toliko stabilne prihode, kvalitetne ljude i dijelove programa koji su zaista dobri. Ključ je u informativi, osobno ne vidim razloga zašto na HRT-u ne razvijamo istraživačko i na primjer konstruktivno novinarstvo. Ne vidim razloga da ne jačamo slobodu rada naših novinarki i novinara. Javni medijski servisi nisu ovisni o oglašivaćima, naš je zadatak odgovarati samo gledateljima koji nas plaćaju i kao takvi bi trebali biti taj stub koji će na taj način i pomoći drugim dionicima medijskog okruženja. Ali nismo.
Koji su najveći izazovi u funkcionisanju javnog servisa u Hrvatskoj?
Politička neovisnost. Zakon je takav da se glavni ravnatelj bira jednostavnom političkom većinom, većina u Programskom vijeću i Nadzornom odboru se biraju običnom političkom većinom u Saboru na taj način ne možemo ni sanjati o neovisnom radu. Kao prvo moramo riješiti zakonodavni okvir, ali paralelno ima tu puno prostora za jačati snagu i vještine naših novinara, ali treba vratiti novinarstvo u naš program.
Možemo li govoriti o slobodi medija bez osvrta na položaj medijskih radnika i radnica. Niske zarade, fleksibilni ugovori, prekarnost, a sa druge strane, pretnje, pritisci, ucene itd?
Ne možemo. Radnička prava su početak i kraj slobodnog novinarstva. Bez zaštičenih radničkih prava, kolektivnog ugovora, pristojnih primanja nitko ne može slobodno raditi. Kada prekarnim uvjetima rada u kojima rade brojni kolege i kolegice dodamo da statistike pokazuju da su napadi, vrijeđanja i prijetnje novinarima stalno u porastu, kao i SLAPP tužbe, teško je pronaći snage za borbu za slobodu i neovisnost. Ipak, mnogi i dalje imaju i snage i volje da pošteno i profesionalno rade svoj posao, pa su zato novinari i dalje najjači korektiv svake vlasti.
Vi ste prva žena na čelu EFJ u istoriji te najveće novinarske organizacije u Evropi, koja predstavlja više od 320.000 novinara u 72 novinarske organizacije iz 45 zemlje. Koliko je važno uneti rodnu dimenziju u analizu položaja zaposlenih u novinarstvu? Koliko je žena dodatno opterećena samo zato što je žena?
Krenimo od toga da još uvijek za jednaki rad zarađujemo manju plaću. Bez obzira na to što su u Hrvatskoj žene u prosjeku bolje obrazovane, manje ih je na rukovodećim pozicijama u novinarstvu smo dodatno više izložene uvredama i prijetnjama, opterečuje nas takozvana podjela uloga prema kojoj žene prate „lakše“ teme, te seksistički i rodno diskriminativni odnos. I onda na kraju dana, kad dođemo kući, većinu žena čeka još pet do šest radnih sati brige oko domaćinstva, djece, obitelji.
Koja je uloga i moć sindikata u kontekstu ove teme?
Izuzetno velika. Kroz rad u Sindikatu novinara Hrvatske naučila sam koliko puno možemo napraviti uz bazični posao kolektivnog pregovaranja i zaštite radničkih prava. To je naravno prioritet, ali sindikat danas je mnogo više. Sindikat je mjesto okupljanja članova oko spomenutih tema, organizacije pružanja podrške, širenja vidljivosti. U Hrvatskoj smo u SNH počeli raditi na problemima freelancera, okupljati mlade novinare i tražiti rješenja za zaštitu ljudi koji tek ulaze na tržište rada, sustavno se bavimo problemom govora mržnje protiv novinara i pokušavamo organizirati sustav pomoći, radimo na uspostavi mehanizma zaštite sigurnosti novinara, projektno se bavimo pojedinim temama. Naravno, zaštita radničkih prava i kolektivni ugovor početak su naše borbe, ali ima mjesta i za ostale probleme.
Piše: Tamara Srijemac
