Dok Kina i SAD jačaju svoje ekonomije, EU okleva sa ključnom geostrateškom inicijativom. Oslanjanje na prevaziđeni model slobodnog tržišta ugrožava industriju i žrtvuje radna mesta, upozorava Evropska konfederacija sindikata
Odlaganje nove dugoročne ekonomske i geostrateške inicijative „Proizvedeno u Evropi“ stavlja Evropsku uniju u veoma nepovoljan položaj u poređenju sa njenim najuspešnijim konkurentima (Kina, SAD), ugrožavajući radna mesta i industrije u naivnom oslanjanju na prevaziđenu koncepciju potpune slobode tržišta (laissez-faire).
Ovo ocena je među ključnim nalazima i upozorenjima u izveštaju koji su za Evropsku konfederaciju sindikata (EKS) izradili stručnjaci Anais Voj-Žilis i Tristan Mener. Ekspertska studija pod nazivom „Kako da Zakon o industrijskom akceleratoru ostvari rezultate za evropsku industriju, radnike i regione” bavi se implementacijom evropske industrijske strategije i Akta o industriji sa nultom neto emisijom (Net-Zero Industry Act).
Autori izveštaja analiziraju kako ambiciozni ekološki ciljevi EU mogu postati realnost, a da se pritom sačuvaju radna mesta, ojača konkurentnost i spreči regionalna deindustrializacija.
Ključni nalazi i preporuke izveštaja grupisani su u četiri glavne celine.
U prvom poglavlju o uslovljavanju javnih subvencija socijalnim standardima, stručnjaci naglašavaju da Evropska unija mora da prekopira dobre prakse iz američkog Zakona o smanjenju inflacije (IRA), ali sa još snažnijim fokusom na radnička prava. Kompanije koje primaju državnu pomoć i subvencije za zelenu tranziciju moraju garantovati dostojanstvene plate, dobre radne uslove i poštovanje kolektivnih ugovora. Pristup fondovima EU treba direktno povezati sa aktivnom ulogom sindikata i poštovanjem prava radnika na organizovanje.

Drugi deo izveštaja posvećen je rešavanju masovnog nedostatka veština. Stručnjaci ukazuju da zelena tranzicija zahteva potpuno novu strukturu radne snage, što predstavlja ogroman izazov za evropska preduzeća. Izveštaj upozorava da Evropi nedostaju stotine hiljada obučenih radnika za sektore poput proizvodnje baterija, solarnih panela i toplotnih pumpi. Autori predlažu formiranje industrijskih akademija u kojima će sindikati imati ključnu reč kako bi se osiguralo da programi dokvalifikacije budu dostupni svima i prilagođeni realnim potrebama radnika na terenu.
Poglavlje o sprečavanju regionalnih nejednakosti ukazuje da postoji ozbiljan rizik da će koristi od novih „zelenih” investicija otići isključivo u već razvijene regione, dok će tradicionalna industrijska čvorišta pretrpeti štetu. Zato Zakon o industrijskom akceleratoru mora aktivno podržavati regione koji najviše zavise od fosilnih goriva i teške industrije (sektori čelika, cementa i automobilske industrije) kako bi se izbeglo njihovo ekonomsko pustošenje. To podrazumeva da investicije i projekti nulte neto emisije moraju biti ravnomerno raspoređeni širom Evrope.
Autori studije u četvrtom poglavlju posebno insistiraju na jačanju lanca snabdevanja i otpornosti („Made in Europe”), upozoravajući da Evropa ne sme da zameni svoju energetsku zavisnost od Rusije tehnološkom zavisnošću od Kine ili SAD. Izveštaj podržava cilj EU da Unija sama proizvodi najmanje 40 odsto svojih potreba za zelenim tehnologijama do 2030. godine. U izveštaju se ističe važnost kriterijuma u javnim nabavkama koji favorizuju ekološku održivost i visokokvalitetne evropske proizvode u odnosu na jeftiniji uvoz koji često ima niže ekološke i socijalne standarde.
Ugroženo 1,3 miliona proizvodnih radnih mesta
U vreme kada se industrijska radna mesta smanjuju – preko 850.000 proizvodnih radnih mesta je ukinuto između 2019. i 2023. godine – EKS smatra da se Zakon o industrijskom akceleratoru mora ojačati kako bi se osiguralo da se primenjuje na više sektora i da obezbeđuje više kvalitetnih radnih mesta.
Odgovarajući na tvrdnje protivnika zakona koji tvrde da je u suprotnosti sa evropskim opredeljenjem za slobodnu trgovinu, ekspertski izveštaj ističe da je zahtev za lokalnim industrijskim sadržajima svetska praksa, a ne evropsko odstupanje. Ukazuje se i koje lekcije mogu da se nauče iz sličnih politika u Americi, Kini, Indiji, Brazilu i Indoneziji.
„Alternativa nije autarhija. To je smislen vid evropske otvorenosti: proizvodnja može uključivati firme u stranom vlasništvu i međunarodne partnere, ali pristup potražnji oblikovanoj politikama povezan je sa suštinskim doprinosom, reciprocitetom, otpornošću i pravima“, zaključuju autori studije napravljene za EKS.
Komentarišući taj izveštaj, generalna sekretarka EKS-a Ester Linč je kazala da EU mora da ide u korak sa vremenom i da oslanjanje samo na otvorenu trgovinu više neće biti dovoljno.
„Evropa je poput mesečara išla ka deindustrijalizaciji jer smo izbegavali da podržimo naše industrije na isti način na koji su naši konkurenti podržali svoje. Ovaj izveštaj pokazuje kako možemo da učimo od njih da stvorimo dobra radna mesta i industrijske kapacitete. Milioni kvalifikovanih radnih mesta zavise od toga da li Evropa ima pravu industrijsku politiku. Troškovi naših računa za energiju zavise od toga. Naša sposobnost da se branimo zavisi od toga. Sada nije vreme za nekakve polumere“, poručila je Linč.
Konfederalni sekretar EKS-a Ludovik Voet je naglasio da je radnim ljudima u EU dosta toga da nemo gledaju kako im se radna mesta ugrožavaju, njihove kompanije restrukturiraju a zajednice prazne.
„Onda im se govori da je to neizbežan rezultat globalizacije. To nije istina. Deindustrijalizacija je rezultat naivnih političkih izbora. Dok vlade širom sveta aktivno razvijaju svoje domaće industrije, neki evropski lideri kako da su se zakleli na vernost konceptu slobodne trgovine. Ovaj izveštaj pokazuje da Zakon o industrijskom akceleratoru nije o protekcionizmu, već o tome da se konačno počne sa izjednačavanjem uslova za evrop ske kompanije i radnike“, zaključio je Voet.
Priredio S. R.




































